State Department je objavio godišnji Izvještaj o stanju ljudskih prava za 2018. godinu. Za države regije zajednički problemi su korupcija, sloboda medija, napadi na novinare, te napadi na LGBTI populaciju.
Nedostatak jasne podjele nadležnosti i odgovornosti između 16 agencija za provedbu zakona u BiH rezultira povremenom konfuzijom i preklapanjem odgovornosti, navodi se u Izvještaju.
Problemi u oblasti ljudskih prava uključuju teške uslove u zatvorima, ograničavanje slobode okupljanja i izražavanja, slobode štampe, rasprostranjena korupcija u vlasti, zločine koji uključuju nasilje protiv manjina i LGBTI populacije.
"Političke stranke i osobe iz struktura organizovanog kriminala ponekad su uticale na pravosuđe i na državnom i na entitetskim nivoima u politički osjetljivim slučajevima, posebno onima koji se odnose na korupciju. Vlasti ponekad nisu uspjele da izvrše sudske odluke", ističe se.
Iako zakoni predviđaju slobodu izražavanja, uključujući slobodu štampe, vlasti slabo poštuju ova prava, navodi se u izvještaju. Zastrašivanje, uznemiravanje i prijetnje novinarima i medijima povećali su se u periodu prije Općih izbora u oktobru, dok je u većini medijskih izvještaja dominirala nacionalistička retorika i etnička i politička pristranost, često potičući netoleranciju, a ponekad i mržnju. Nedostatak transparentnosti u vlasništvu nad medijima i dalje predstavlja problem, zaključuje se u izvještaju.
Piše i kako postoje kredibilni izvještaji o zastrašivanju glasača i kupovini glasova u predizbornom periodu.
Na dan izbora, međunarodni posmatrači prijavili su brojne incidente političkih partija koje su manipulisale sastavom biračkih odbora, što je ugrozilo integritet izbornog procesa. Bilo je i izvještaja o nepravilnostima i drugim problemima tokom procesa prebrojavanja glasačkih listića.
Dodaju i kako regulatorni sistem finansiranja kampanje nije mogao adekvatno da osigura transparentno i odgovorno finansiranje.
Zakon predviđa krivične sankcije za korupciju zvaničnika, ali vlada nije efikasno primijenila zakon i nije postavila javnu korupciju kao prioritet i ozbiljan problem. Zvaničnici su često akteri koruptivnih praksi, za koje nisu kažnjeni, a korupcija je i dalje prisutna u mnogim političkim i ekonomskim institucijama. Korupcija naročito prevladava u sektorima zdravstva i obrazovanja, procesima javnih nabavki, lokalnoj upravi i procedurama zapošljavanja u javnoj upravi.
Malo je poziva za krivičnim gonjenjem korumpiranih zvaničnika. Obimnost državne, entitetske, kantonalne i općinske administracije, od kojih svaka ima ovlaštenja da uspostavi zakone i propise koji utiču na poslovanje, kreirala je sistem koji nije transparentan i koji pruža mogućnosti za korupciju. Struktura vlasti na više nivoa daje korumpiranim zvaničnicima više mogućnosti da traže "naknade za usluge", posebno u institucijama lokalne uprave. (N1)
