Misija OSCE-a u BiH u svom posljednjem izvještaju “Praćenje procesuiranja predmeta korupcije u BiH: Druga procjena” upozorava da su sudovi u našoj zemlji nastavili sa blagom kaznenom politikom u predmetima korupcije. Od 111 predmeta okončanih u 2017. i 2018. godini, koje su pratili, tri su kategorisana kao visoka, 35 kao srednja i 73 predmeta kao sitna korupcija.
Misija je još u izvještaju iz 2018. uočila da se uglavnom izriču uvjetne zatvorske kazne, te da je veći omjer oslobađajućih presuda u predmetima visoke korupcije u poređenju sa omjerom oslobađajućih presuda u predmetima korupcije srednjeg nivoa i sitne korupcije.
Manjak povjerenja
Uglješa Vuković iz Transparency International BiH kaže da su to slični podaci kao i iz njihovog izvještaja o monitoringu procesuiranja korupcije pred sudovima i tužilaštvima za prethodne periode.
“U našem monitoringu smo primijetili da se smanjuje broj krivičnih prijava, a da se povećava broj naredbi o nesprovođenju istraga kada govorimo o krivičnim djelima korupcije i da u strukturi sudskih odluka za ova krivična djela dominiraju uslovne osude. Blaga kaznena politika jeste nešto što zabrinjava, ali ono što prema podacima iz našeg monitoringa također zabrinjava jeste i ovaj trend smanjenja broja ukupnih prijava i to što u strukturi tužilačkih odluka dominiraju naredbe o nesprovođenju istraga”, kazao je Vuković.
Pored navedenog iz Transparencyja su primijetili da se često dešava da građani korupciju prijavljuju nevladinim organizacijama umjesto pravosudnoj instituciji ili nekom od regulatornih tijela.
- Smatramo da to govori o nedostatku povjerenja u sam institucionalni okvir, dodao je Vuković.
U izvještaju Misije OSCE-a navodi se, između ostalog, da analiza presuda i odluka donesenih u periodu praćenja potvrđuje glavne razloge za zabrinutost koji su predstavljeni u izvještaju iz 2018, u pogledu kapaciteta sudija da primjenjuju i tumače zakon na obrazložen i predvidljiv način.
“Konkretno, nejasno ili nedovoljno obrazloženje u sudskim odlukama i povezani problem neujednačenosti sudske prakse i nepozivanje na raniju sudsku praksu u obrazloženjima sudskih odluka i dalje predstavljaju neke od glavnih prepreka za postizanje učinkovitog odgovora pravosuđa na korupciju. Pored toga, nedostatak adekvatne kaznene politike u predmetima u kojima je optuženi osuđen i dalje koči ostvarenje ciljeva krivičnopravnog sistema koji se odnose na odvraćanje i sprečavanje činjenja koruptivnih krivičnih djela”, kaže izvještaj.
Sve navedeno Misija je ilustrovala i nekim primjerima. Osvrnuli su se na presudu koju je Općinski sud u Bugojnu izrekao Mustafi Manjgiću, koji je bio optužen da je kao direktor javnog preduzeća zloupotrijebio položaj na način da je protivno propisima zaposlio 24 osobe. Nakon izjašnjenja o krivnji, optuženi je sklopio sporazum sa tužilaštvom, prihvativši uvjetnu kaznu zatvora od deset mjeseci sa periodom provjere od 18 mjeseci. Misija je utvrdila da sud u presudi, kojom potvrđuje postignuti sporazum, nije pojasnio na koji način dokazi koje je tužilaštvo dostavilo uz optužnicu potkrepljuju optužbe i kako su ispunjena obilježja krivičnih djela za koja se optuženi teretio predmetnom optužnicom.
U presudi se samo konstatuje da su se “radnjama optuženog stekla sva bitna obilježja djela koja je počinio optuženi”, uz površno pozivanje na umišljaj optuženog, navodi Misija, te naglašava da ovakvi nedostaci u obrazloženju presuda (onih koje nisu donesene po sporazumu) dovode do ukidanja presuda po žalbi.
Hamed Tičević i Munib Alihodžić optuženi su da su kao članovi komisije Javnog preduzeća Šumsko-privredno društvo ZDK-a d.o.o. Zavidovići zloupotrijebili položaj. Tužilaštvo ZDK-a je u odnosu na Tičevića odustalo od optužbe, dok je Alihodžić prvostepenom presudom Općinskog suda u Zenici osuđen na šest mjeseci zatvora, a Kantonalni sud je tu kaznu potvrdio.
Misija je detaljno pojasnila zbog čega je prvostepena presuda u ovom predmetu bila manjkava po nekoliko osnova, a sud je čak prilikom odmjeravanja kazne napravio ozbiljan propust tako što je optuženog osudio na kaznu zatvora od šest mjeseci, pri tome konstatujući da je prema članu 383(2) KZFBiH zaprijećena kazna za ovo djelo od šest mjeseci do pet godina.
“Ovdje je riječ o očiglednoj grešci, jer zakon predviđa raspon od jedne do deset godina zatvora za taj kvalifikovani oblik zloupotrebe položaja”, navodi Misija.
Također, drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu a da nije razmotrio manjkavosti.
Uslovne kazne
Osnovni sud u Doboju proglasio je Ljubinku Kolundžiju 2015. godine krivom, jer je kao sanitarni inspektor zaprimila 500 KM mita, zbog čega je osuđena na uslovnu kaznu. Presuda prvostepenog suda je ukinuta po žalbi, jer je Okružni sud utvrdio da su određeni dokazi nezakonito pribavljeni, te da je presuda nepotpuna s obzirom na to da sud u obrazloženju nije dao ocjenu određenih dokaza. Predmet je vraćen na ponovno suđenje, a Osnovni sud je ponovo proglasio optuženu krivom. Nakon još jedne žalbe, Okružni sud ponovo ukida prvostepenu presudu ne dajući pri tome nikakva obrazloženja zašto je uvažio žalbu.
“Iako su žalbene odluke koje ne sadrže ni osnovno obrazloženje, kao što je to slučaj u ovom predmetu, rijetka pojava, problem koji se češće pojavljuje jeste to da drugostepeni sudovi ne razmatraju sveobuhvatno pojedinačne žalbene navode strana u postupku”, piše u izvještaju.
Manjkavosti su uočene i u presudi Okružnog suda u Banjoj Luci, koji je 2017. Stevana Tešića oslobodio krivice da je kao inspektor Poreske uprave Republike Srpske zloupotrijebio položaj, a Vrhovni sud RS-a je potvrdio oslobađajuću presudu.
(ZINAIDA ĐELILOVIĆ/Oslobođenje)
foto: https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/preblage-kazne-sudova-za-korupciju-453257 screenshot
